Ispisi stranicu
Posalji stranicu mailom
Sitemap
ZDRAVSTVENE POTREBE: Obrana od virusa, bakterija, alergija…

Prve informacije i svakodnevna potpora svima koji se brinu o najmlađima


Novorođenčad i mala djeca još nisu usvojili i svladali verbalnu komunikaciju uobičajenu među odraslima, ali svoje potrebe i osjećaje, ugodne i neugodne, od početka znaju pokazati izrazima lica, spontanom pokretljivošću, pogledom i različitim vrstama plača. Svako novorođenče ima instinktivnu sposobnost upravljati postupcima svojih roditelja tako da može i zna ostvariti svoje najvažnije potrebe. Komunikacija u toj dobi vrlo je složena i pomalo tajanstvena, ali roditelji je uglavnom svladaju prilično brzo.


Ipak, svako je dijete različito, pa će i o promjenama u stanju svojega organizma okolinu obavještavati u drukčijoj mjeri i na drukčiji način. Nekim odraslima, osobito majkama, i one uobičajene, trenutačne zdravstvene tegobe djeteta, praćene uglavnom blagim simptomima – povišenom temperaturom, povraćanjem, proljevom, laganom boli ili kakvim drugim odstupanjem od normalnoga stanja – znaju biti vrlo uznemirujuće. Strahuju, uz ostalo, hoće li ih znati  pravilno prepoznati i pomoći svojem djetetu da ih što prije prevlada. Kao i u svakoj komunikaciji s djecom, i u takvim je trenucima strpljivost i smirenost odraslih od velike pomoći. U nastavku donosimo informacije o najčešćim simptomima obrane organizma i prirodnim načinima olakšanja neuobičajenih stanja, u kojima skrećemo pozornost na ona koja nikako ne bi trebalo zanemariti. 

 

Kad vrućica krene u obranu: što je povišena temperatura i kako je obuzdati?

 

         Vjeruje se da je povišena temperatura prirodan način obrane organizma od infekcije. Njezini najčešći prateći simptomi su nelagoda, glavobolja, groznica, tresavica i znojenje. Tjelesna temperatura djeci se mjeri digitalnim ili infracrvenim toplomjerom – aksilarno (pod pazuhom), rektalno (u guzi), u vanjskom zvukovodu uha ili na čelu.

 

Kod najmanje djece postupci za snižavanje temperature primjenjuju se ako ona prijeđe 38,5 Celzijevih stupnjeva. Do 38,5 stupnjeva ne treba ih poduzimati, ali je vrlo važno pripaziti da dijete pije dovoljno tekućine, da ne bude preodjeveno ili pretjerano aktivno. Svakako pratite njihovo ponašanje, provjeravajući povremeno raste li temperatura.

 

         Temperatura se može snižavati hlađenjem i lijekovima. Hlađenje se postiže razodijevanjem djeteta, rashlađivanjem prostorije u kojoj boravi te tuširanjem mlakom vodom. Od lijekova su najprimjereniji paracetamol i ibuprofen, no pri njihovu uzimanju nužno je pridržavati se propisanih uputa o dozama i vremenskim razmacima između njih.

         Ako dijete ima povišenu temperaturu, treba mu davati mnogo tekućine,  – vode ili majčina mlijeka. Tresavica praćena temperaturom i lošim općim stanjem zahtijeva pregled pedijatra, a posebno je važno pravodobno reagirati na povišenu tjelesnu temperaturu novorođenčadi i dojenčadi mlađe od tri mjeseca, jer su u toj dobi drugi znakovi ozbiljnijih infekcija često prikriveni.

 

Kako postupiti u slučaju febrilnih konvulzija?

 

         Zbog nezrelosti dječjeg mozga kod neke se djece – uglavnom u dobi od šest mjeseci do pete godine, a najčešće između šest mjeseci i treće godine – pri porastu temperature, dok je visoka ili pri njezinu opadanju, mogu pojaviti febrilne konvulzije ili grčevi. Najčešće nastaju kao grčevi cijeloga tijela, dolazi i do gubitka svijesti te trzanja rukama i nogama, obično uz krkljanje i plavilo oko usana. Traju nekoliko minuta, osim u slučaju atipičnih konvulzija, kad napadaj može trajati i dulje.

         Premda izgledaju prilično dramatično, bitno je upamtiti da febrilne konvulzije ne uzrokuju oštećenje mozga i ne utječu na intelektualni razvoj djeteta. Ako se pojave, važno je prihvatiti mogućnost da se mogu ponoviti te naučiti kako se u tom slučaju treba ponašati i adekvatno reagirati.

 

Pojave li se kod djeteta za vrućice konvulzije, pokušajte ostati smireni i svakako naučite adekvatno reagirati. U slučaju napadaja, osim mjera za snižavanje temperature, treba:

- staviti dijete, ako je moguće, u bočni položaj kako se ne bi ugušilo (u slučaju povraćanja)

- ukloniti iz djetetovih usta svako strano tijelo koje može ometati prohodnost dišnih putova: ni u kojem mu slučaju ne stavljajte u usta dudu ili kakvu hranu; nemojte pokušavati pridržavati djetetov jezik kako se ne bi ozlijedila usna šupljina 

- pokušati očistiti sekret iz djetetova nosa ili usta ne pokušavati umiriti grčeve i trzajeve čvrstim držanjem djeteta

- pozvati hitnu pomoć ili dijete odmah odvesti najbližem pedijatru.

 

I najmanji probavni sustav zna burno reagirati: što učiniti u slučaju povraćanja i proljeva?

 

         Većina dojenčadi bljucka u prvim mjesecima života – tijekom obroka ili poslije njega. Neka dojenčad to čini više puta nakon svakog obroka, a neka samo povremeno. Ako je dojenče zadovoljno i dobro napreduje, bljuckanje je najčešće bezazleno.

         Povraćanje je obilnije pražnjenje želuca, a obično se događa nakon obroka. Pritom nije neobično da dijete sadržaj želuca izbaci i desetke centimetara od usta. Povraćanje je često povezano s kašljem, pa mala djeca često povraćaju progutanu sluz iz dišnih putova jer je ne znaju ispljunuti. Uzrok povraćanju može biti bilo koja bolest, uključujući crijevne viroze ili bakterije u probavnom sustavu. Povraćanje može biti i znak ozbiljne bolesti središnjega živčanog sustava te unutarnjeg uha.

         Tegobe zbog virusnih ili bakterijskih infekcija najčešće prolaze za nekoliko dana.

         Povraćanjem se izgubi sve što se pojelo u posljednjih nekoliko sati, no i mnogo tekućine i želučane kiseline. Tijelu je tada prijeko potreban oporavak i odmor, što se najlakše postiže pravilnom i primjerenom prehranom, unosom tekućine i mirovanjem. Djeca koja sišu, moraju se nastaviti dojiti, a ona koja dobivaju zamjensko mlijeko, trebaju ga nastaviti piti. Starijoj dojenčadi i maloj djeci treba davati male, ali česte obroke, žličicu po žličicu – najbolje običnu vodu, prirodni voćni sok (bez dodanog šećera) koji se može razrijediti vodom, nezašećereni prirodni čaj, juhu ili napitke bogate elektrolitima (oralna rehidracijska sol - ORS).

         Ako dijete ima učestalu vodenastu stolicu, riječ je o proljevu. Najčešći uzročnici te tegobe su virusi, bakterije, alergija na određene namirnice, uvođenje novih namirnica u prehranu i dugotrajna primjena antibiotika.

         Liječničku pomoć treba potražiti ako je dijete klonulo, pospano i u lošem općem stanju, ako ima bolove u trbuhu, visoku temperaturu ili osip te ako je mlađe od godinu dana, pa mu je slabiji refleks sisanja i/ili odbija tekućinu.        

 

Najveća opasnost kod proljeva i/ili povraćanja jest da dijete izgubi preveliku količinu tekućine i da mu se poremeti ravnotežu elektrolita u organizmu. Prije nego što se nastavi s prehranom kakva je bila do pojave povraćanja i/ili proljeva, treba spriječiti dehidraciju i iscrpljivanje organizma. To se postiže davanjem otopine s elektrolitima (tzv. oralne rehidracijske soli - ORS-a, pripravka za otopinu, koji se nabavlja u ljekarni). 

         Dojenče koje je na prsima treba tada češće dojiti jer dojenje smanjuje težinu simptoma. Ono koje je na zamjenskom mlijeku, treba ga nastaviti piti na uobičajen način.

         Kod starije se djece, nakon nadoknade tekućine tijekom šest do osam sati, uobičajenoj prehrani valja vraćati postupno i u manjim količinama.

 

Nijedan organizam ne živi bez tekućine: koji su znaci dehidracije kod djece?


         Da bi pravilno funkcionirao, organizmu je prijeko potrebna tekućina i određena količina elektrolita. Tijelo ih aktivnošću gubi, a ako se redovito ne nadoknađuju, može se pojaviti dehidriranost. U slučaju povišene temperature, povraćanja i proljeva, gubitak tekućine je povećan, pa i opasnost od dehidracije. Povećan unos tekućine potreban je ako je jako vruće, vlažno ili vjetrovito vrijeme, u zatvorenim prostorijama s klimatizacijskim uređajima i umjetnim grijanjem te ako je organizam izložen većem tjelesnom naporu, tijekom pojačanog izlučivanja sline pri rastu zubića te plakanju.

         Novorođenčad i dojenčad može vrlo brzo dehidrirati. Znakovi dehidracije su: upale oči, suh jezik, dijete loše izgleda, mirno je, štedi snagu i ponaša se kao da je bolesno. Zato je iznimno važno da redovito, s majčinim ili zamjenskim mlijekom, unose u organizam dovoljno tekućine, a po potrebi, može im se ponuditi i oralna rehidracijska sol.


         Osim suhoće usta i jezika, znakovi ozbiljne dehidracije na koje treba odmah i neizostavno reagirati jesu: suha i hladna koža, povišena tjelesna temperatura, nervoza i neuobičajena pospanost, upale oči, obrazi ili fontanela (mjesto na djetetovoj glavici gdje lubanjske kosti još nisu srasle), duboko i ubrzano disanje te brzi i oslabljeni puls. Uočite li neki ili više tih znakova, odmah povećajte unos tekućine i svakako posjetite pedijatra koji će propisati oralnu rehidracijsku sol i poduzeti hitne mjere za rehidraciju organizma (u slučaju teže dehidracije dijete se upućuje na infuziju vode i elektrolita u dnevnu bolnicu ili se hospitalizira).

 

Uh, tako male uši, a tako velika bol: kako prepoznati i olakšati upalu uha?

 

Upala uha obično počinje prehladom, odnosno začepljenjem nosa i cjevčice koja povezuje ždrijelo i srednje uho. Kako bi se kod djece smanjila mogućnost upale uha, nos treba redovito čistiti i održavati prohodnim, a to je najbolje činiti pumpicom – "usisavačem" za čišćenje. Dobro je što prije početi poticati dijete da samo ispuše nos.

 

         Upalu uha obično prate povišena tjelesna temperatura, razdražljivost, plačljivost i uznemirenost, a mogu se pojaviti i promjene u ritmu spavanja te slabiji apetit. Mogući popratni simptomi mogu biti povraćanje te proljev.

 

         Primijetite li kod djeteta znakove upale uha, pričekajte neko vrijeme da vidite hoće li se smiriti sami od sebe.  Ako procijenite da dijete boli ili ako ima visoku temperaturu, možete mu dati paracetamol ili ibuprofen. Kod jačih infekcija može se pojaviti i iscjedak iz uha (gnoj, pa i krv). Tada je važno posjetiti pedijatra koji će pregledom ustanoviti je li potrebna terapija. Obično se antibiotici daju samo u slučaju upornih infekcija i vrlo snažnih upala.

 

Neke tvari iz okoline ozbiljno smetaju: kako prepoznati i izbjeći alergijsku reakciju?

 

         Imunosni sustav štiti tijelo od različitih mikroorganizama, virusa i bakterija, ali ponekad preburno, alergijskom reakcijom, reagira na inače neškodljive tvari.


Alergijska reakcija kod dojenčadi i male djece najčešće se očituje promjenama na koži (suho prhutanje lica, osip praćen svrbežom, crvene izbočine na koži), promjenama u dišnom sustavu (otežano disanje, kihanje, kašljanje, curenje nosa, suzenje očiju) te promjenama u probavnom traktu (proljev i povraćanje koji nisu izazvani infekcijom).


         Najčešći nutritivni alergeni su jaja, kravlje mlijeko, jagode, morski plodovi, med, žitarice, kikiriki, orašasti plodovi te različiti aditivi u namirnicama. Najčešći inhalacijski alergeni su kućna prašina, grinje, plijesan, pelud i životinjska dlaka. Tu su još i otrovi kukaca te lijekovi.

         Alergija na hranu može se kod dojenčadi pojaviti pri uvođenju novih namirnica. Kako bi se znalo izaziva li koja alergijsku reakciju, namirnice je jako važno uvoditi postupno, jednu po jednu, u razmaku od četiri do pet dana. Pojavi li se reakcija, potrebna je tzv. eliminacijska dijeta, odnosno iz prehrane se mora izbaciti namirnica koja ju je mogla izazvati. Najbolje preventivne mjere protiv alergijskih reakcija su isključivo dojenje do navršenih šest mjeseci te izbjegavanje onih namirnica za koje se ustanovi da izazivaju reakciju (ako se već dogodila). 

         Antihistaminici (vrsta lijekova) preveniraju alergijsku reakciju i/ili ublažavaju tegobe.

 

Cijepljenjem protiv zaraznih bolesti: što ako cijepljenje izazove  reakciju?

        

         Cijepljenje je jedna od najboljih i najučinkovitijih preventivnih mjera zaštite pojedinca i populacije od različitih zaraznih bolesti. Dva su načina takve vrste zaštite: aktivna imunizacija (kada se, s ciljem stimuliranja imunosnog sustava da sam stvara protutijela, cjepivo daje u obliku oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti) te pasivna imunizacija (cjepivo sadržava specifična protutijela protiv uzročnika bolesti).

 

         Većina djece nakon cijepljenja nema izraženu reakciju, no kod manjeg broja dječaka i djevojčica ona može biti prilično snažna. Uobičajene reakcije na cjepivo su malo povišena temperatura, crvenilo i oteklina u području uboda, uznemirenost i pospanost. Za ublažavanje blage reakcije dobro je djetetu pomoći prirodnim metodama snižavanja temperature i ublažavanja boli, poput tuširanja mlakom vodom i hladnim oblozima, a mogu se upotrijebiti i za tu dob prikladni lijekovi za snižavanje temperature i bolova (paracetamol ili ibuprofen).

        

         Svaku reakciju na cjepivo treba prijaviti liječniku, a ako dijete doista burno reagira – što će se očitovati tjelesnom temperaturom višom od 40 Celzijevih stupnjeva te višesatnim plačem – svakako treba potražiti liječničku pomoć.

01
02
03
04
05
06
07
08
09
10
11
12
13
14
Powered by Hoola.