Ispisi stranicu
Posalji stranicu mailom
Sitemap
DOHRANA: Prvi nemliječni obroci

Prve informacije i svakodnevna potpora svima koji se brinu o najmlađima





Tijekom prvih šest mjeseci života dojenče svoju potrebu za hranom i pićem potpuno zadovoljava majčinim mlijekom. No, oko šestog mjeseca ona pokazuju spremnost i zanimanje za drugu hranu, koja im je potrebna za daljnji normalni rast i razvoj. Svako je ljudsko biće jedinstveno, pa tako i uvođenje novih namirnica u jelovnik dojenčeta ovisi o stanju njegova razvoja i njegovim potrebama. Ovdje ćete pronaći osnovne činjenice i suvremene preporuke o tome kada i kako početi s dohranom!



Kada, kako i sa čim, korak po korak, početi s dohranom djeteta?


Svjetska zdravstvena organizacija i druge mjerodavne organizacije u svijetu i u Hrvatskoj preporučuju početak dohrane oko šestog mjeseca djetetova života. Tek tada, uz majčino mlijeko, većina dojenčadi spremno je za drugu hranu kako bi se zadovoljile potrebe za vitaminima, mineralima i drugim sastojcima nužnima za daljnji normalan razvoj i zdravlje djeteta. No, važno je napomenuti da je riječ o javnozdravstvenoj preporuci koju treba prilagoditi potrebama i stupnju razvoja svakog pojedinog djeteta. Naime, neka djece će biti spremna za dohranu tjedan, dva prije navršenih šest mjeseci, a neka tek kasnije.

Najpouzdaniji znak da se vrijeme dohrane približilo jest uočavanje znakova važnih tjelesnih promjena koje djeci omogućavaju podnošenje čvrste hrane. Ako dijete može sjediti bez oslonca, ako poseže za igračkama i stavlja ih u usta precizno i brzo, žvače ih i čini pokrete žvakanja – vjerojatno je stiglo vrijeme za dohranu. To se najčešće javlja kada dijete navrši šest mjeseci.

 

         Vrlo je važno ponuditi djetetu velik izbor zdravih, svježe pripremljenih namirnica, pogotovo onih bogatih željezom i cinkom, poput mesa, jaja, sira, špinata i ribe. Treba ih skuhati i narezati u oblicima koji su dovoljno mali da ih dijete može uzeti ručicama i staviti u usta. Pri tome treba nastojati sačuvati prirodan oblik hrane da dijete može naučiti raspoznavati hranu i njenu veličinu, miris i teksturu. Najbolji trenutak da se djetetu ponudi dohrana jest tijekom obiteljskih obroka jer će ono tada imati priliku ne samo kušati razne obiteljske namirnice, nego i naučiti kako se ponašati za stolom. Pri tome dijete ne smije biti previše gladno, odnosno treba i dalje prednost dati dojci, tj. nastaviti dojiti na zahtjev. Obitelj treba voditi računa da ponuđena hrana za stolom ne bude prezasoljena ili začinjena te izbjegavati namirnice s puno masnoće ili šećera. Dojenčad također treba izbjegavati med tijekom prvih godinu dana zbog rizika od infekcije. Vrlo je važno naglasiti da se dijete ne smije prisiliti na uzimanje hrane, nego treba prepustiti da samo odredi koliko će i što jesti.


Bez vode nema života: koliko tekućine treba dojenom djetetu, a koliko onom na zamjenskom mlijeku?

 

Dok je dojenče isključivo na majčinim prsima, ne treba nikakvu dodatnu tekućinu jer majčino mlijeko sadrži 87 % vode. Majčino mlijeko potpuno zadovoljava sve potrebe organizma i za hranom i za vodom. Ako je pak na miješanoj prehrani (na majčinu i zamjenskom mlijeku), dodatna tekućina nije potrebna, osim ako je tako preporučio liječnik. Hrani li se dojenče do šest mjeseci samo zamjenskim mlijekom, dodatnu tekućinu trebat će mu redovito nuditi, u skladu s preporukama liječnika.

 

         Kada se u jelovnik dojenčeta počnu uvoditi nove namirnice, mijenja se potreba za tekućinom, a količina koju se unosi ovisi o dobi, težini i vanjskim čimbenicima. Važno je dnevni unos tekućine prilagoditi potrebama svakog djeteta: za početak, bit će dovoljno nekoliko žličica vode nakon obroka, a nakon toga dijete može samostalno piti iz čaše. Bilo bi dobro da se dijete otpočetka navikava na vodu kao na prvi i jedini izbor za žeđ. Čajevi i sokovi nemaju gotovo nikakvu hranjivu vrijednost, a sadrže šećere koji povećavaju rizik od karijesa i preuhranjenosti.

 

ZATVOR KOD DJECE

 

Kod djece hranjene tvorničkim mliječnim pripravcima ili nakon uvođenja dohrane može se pojaviti zatvor. O zatvoru govorimo kada dojenče ili dijete neredovito (manje od dva puta na tjedan) s poteškoćom izlučuje male, tvrde komadiće stolice, izlučivanje stolice obično prati bol, a mogu se pojaviti i tragovi krvi ili svježa krv zbog ozljede zadnjeg dijela čmara. U tom slučaju treba potražiti pomoć pedijatra.

Dojenče koje je na zamjenskomu mlijeku u pravilu rjeđe prazni crijeva, no to nije zatvor. Ako se, pak, pojavi zatvor, preporučuje se davati vodu između hranjenja. Ni u kom slučaju pri pripremi ne smijete razrijediti zamjensko mlijeko. Pobrinite se da zamjensko mlijeko pripremati prema uputi proizvođača jer prevelika količina praha može dehidrirati dojenče, što uzrokuje zatvor.

Dojenčadi koja se hrani isključivo majčinim mlijekom potrebno je češće ponuditi dojku.

Pri ublažavanju tegoba pomaže i nježna masaža trbuščića te tople kupelji koje će smiriti dojenče. S djetetom se može i "gimnasticirati" tako da ga se uhvati za nožice i njima nježno kruži, čime se potiče grčenje trbušnih mišića.

Bez savjeta s liječnikom ne smiju se upotrebljavati laksativi ili različiti čajevi za tu svrhu, pa makar bili i prirodni!

 

Utječe li "nemliječna" hrana na stolicu djeteta i što mu dati u slučaju tvrde ili meke stolice?  

 

Kad dojenče počne jesti novu hranu, slijede promjene u učestalosti i konzistenciji stolice. Situacija je kod svakoga malog organizma drukčija, no ponekad u prvih nekoliko tjedana, dok se dijete ne navikne na novu hranu, reagira proljevom ili zatvorom. Zato je važno, kad god se može, nastaviti dojiti na traženje djeteta jer majčino mlijeko smiruje probavu, te prepustiti djetetu da odredi koju će namirnicu jesti i u kojoj količini. Dojenče najbolje zna što i koliko mu treba, i u pravilu ne bira hranu koja mu može naškoditi. Na roditeljima je da zdrave, raznolike namirnice nabave, pripreme i ponude djetetu. U slučaju zatvora djetetu se može ponuditi razrijeđeni jabučni sok ili kompot od šljiva te ga češće dojiti.

         No, ako se uz znatne promjene u konzistenciji i broju stolica pojave i simptomi poput povraćanja i osipa, bilo bi dobro, uz pomoć liječnika, isključiti mogućnost alergijske reakcije. 

         Dobro je znati da stolice zelene boje nisu neuobičajena pojava kod dojenčadi i nisu pokazatelj gladi: taj je mit povezan s prvom novorođenačkom stolicom – mekonijem (tamnozelene boje). Kod dojene djece uzrok zelenih stolica može biti i majčina prehrana bogata zelenim povrćem, ali i uzimanje dodataka poput željeza odnosno antibiotika.

 

Iako je svaki organizam jedinstven, postoje namirnice koje omekšavaju i one koje stvrdnjavaju stolicu. Namirnice bogate vlaknima  omekšavaju stolicu i tako olakšavaju njenu eliminaciju. To su, primjerice, lisnato povrće, bundeva i krumpir, šljive, marelice, kruške i grožđe te integralne žitarice i mahunarke. Bilo bi dobro da se svakodnevno nađu na djetetovu jelovniku. Nasuprot njima, banane, mrkva i riža čine stolicu tvrđom: povećana količina tih namirnica na djetetovu jelovniku može završiti zatvorom, no one mogu biti i odličan prirodni regulator proljevastih stolica.


          U svakom slučaju, važno je napomenuti da dohrana ne zamjenjuje mliječnu prehranu, nego je samo nadopunjuje, odnosno obogaćuje, te da majčino mlijeko (ili zamjensko) i dalje ostaje glavni izvor hrane do navršenih godinu dana djetetova života, nakon čega obiteljska hrana preuzima tu ulogu, uz nastavak dojenja.


Kako pripremiti i ponuditi djetetu dohranu?


Izboru namirnica i načinu pripremanja obroka za dojenče treba posvetiti posebnu pozornost. Prednost uvijek treba dati svježim, ako je moguće, organski proizvedenim namirnicama. Naime, prerađena i konzervirana hrana sadrži mnogo aditiva, sol i šećer te je zbog toga treba izbjegavati. Pri pripremi obroka za dojenče voće i neke vrste povrća (primjerice paprika, kupus, krastavac i sl.) mogu se nuditi i sirovi, a pri obradi namirnica prednost treba dati kuhanju u vodi ili na pari. Ne preporučuje se podgrijavati hranu jer se smanjuje kvaliteta namirnica, a zbog duljeg stajanja u njoj se mogu razviti i bakterije.

Kad je riječ o konzistenciji hrane, djetetu od šest mjeseci može se nuditi  kruta hrana jer ima već dovoljno razvijenu motoriku da je može uzimati rukom, prinijeti ustima te sažvakati. Pritom je važno voditi računa o veličini komada; u početku trebaju biti dovoljno veliki da ih mogu šakom hvatati (npr. stabljika brokule, banana, batak), a kasnije, s razvojem fine motorike i stjecanjem vještine tzv. pincetnog hvata, komadi se mogu smanjiti (npr. riža, tjestenina, grašak, grah, mljeveno meso). U početku, dok dijete bude "upoznavalo" hranu, mnogo će toga završiti na podu, a s vježbanjem i vremenom sve će češće namirnice završiti u ustima. Kao i svaka druga vještina, i samostalno jedenje krute hrane svladava se tako što ćete djetetu dati priliku da vježba. Naravno, pritom je nužno nadzirati dijete i voditi računa da sjedi uspravno te izbjegavati male, tvrde komadiće hrane (npr. kikiriki, bobice grožđa). Ako se dojenčetu uskrati to iskustvo, puno je teže starije dijete priviknuti na krutu hranu, te se mogu pojaviti poteškoće s hranjenjem. Ako postoji medicinska indikacija za uvođenje dohrane ranije (prije 6 mjeseci), treba prilagoditi konzistenciju hrane dobi djeteta.

 

Što kad dijete ne želi jesti ili nam se čini da jede premalo?  

 

         Kako su odrasli odgovorni za prehranu djece, za izbor hrane i za ozračje koje će vladati tijekom zajedničkih obroka, često prevelik naglasak stavljaju na prehranu, te počinju na dijete gledati kao na nekoga kojega se, katkad i pod svaku cijenu, mora nahraniti. No, dijete je osoba koja sama može odlučiti je li gladna.  

         Svako dijete ima urođena znanja o mnogim pitanjima, pa tako i o onima koja se tiču hrane. Dobro zna kada je gladno, a kada sito. Većina mališana tijekom odrastanja (a ono počinje s prvim danom života) prolazi kroz različite faze vezane za apetit, izbirljivost ili sklonost nekoj namirnici ili jelu, uostalom kao i odrasli. Nije neobično da dijete poželi "preskočiti" poneki obrok. To obično jako uznemiri odrasle, pa atmosfera za stolom postane napeta, stvore se negativna očekivanja, a katkad se rasplamsa i začarani krug besmislene borbe.

 

Nemojte dopustiti da hrana i hranjenje postanu poligon na kojem se "odvija borba" između djece i odraslih.


Radije prepustite djetetu da samo istražuje zdrave namirnice koje ste mu pripremili, naravno pod vašim nadzorom, te da samo odredi koliko će i čega pojesti. Ako mu date više zdravih opcija, sigurno će nešto od toga odabrati i pri tome ćete oboje više uživati u njegovom otkrivanju svijeta nemliječne hrane. Ako je dijete starije, popričajte s njim i pokušate razumjeti zašto odbija hranu, ali ga nipošto nemojte prisiliti na jedenje.

         Poželjno je odmalena djecu uključivati u sve aktivnosti u vezi s hranom: povesti ih u kupnju namirnica, potaknuti ih da ih upoznaju, sudjeluju u pripremi obroka i posluživanju. Pritom je, naravno, manje važno hoće li sve otpočetka biti po bontonu i koliko će se tko ili što uprljati. Uostalom, za stvaranje kvalitetnog odnosa i svega drugoga što iz njega proistječe, ključna je suradnja. A nju je često najlakše i najugodnije uspostaviti za stolom – uz zdrav obrok i u ozračju zajedništva!

 

 RAZVOJ ZDRAVIH PREHRAMBENIH NAVIKA

 

Suvremena istraživanja prehrane djece upozoravaju da se zdrave prehrambene navike stvaraju već tijekom prve godine života. Djecu treba hraniti u skladu s razvojem probavnog trakta i vještina. Vještine hranjenja i apetit individualna su karakteristika svakog djeteta, te ih treba poštovati.

Uvođenjem nemliječne hrane  djeca se počinju upoznavati s novim okusima, što je vrlo važno za kasnije prehrambene navike. Mogućnost da jedu prstima, prikladan pribor za jelo, raznolikost namirnica, mnogo roditeljskog strpljenja i ugodno ozračje za stolom dobar su temelj pravilne prehrane.

Djecu nikada ne treba prisiljavati da jedu. Naime, u tom slučaju može se postići suprotan efekt – dugoročne loše prehrambene navike i stajališta. Treba odabrati namirnice visoke hranjive vrijednosti, ukusno ih pripremiti i prilagoditi djetetovim sposobnostima jedenja. Djeca će prema svojim potrebama i raspoloženju pojesti koliko mogu.

Promjene, kao rezultat emocionalnog i motoričkog razvoja, također potiču   nov način prehrane.

Roditeljima se može učiniti da djeca jedan dan ne jedu dovoljno, ali da to nadoknade sljedeći. Tako je unos hranjivih tvari ipak uravnotežen.

 

Savjeti koji mogu pomoći:

  • Djeca često oponašaju roditelje i zato je uputno jesti za stolom, istodobno, u obiteljskom okružju, u miru i bez uključenog televizora.
  • Pripremanje obroka uz djetetovu pomoć (ovisno o dobi) stvorit će dobro ozračje i želju da se kuša ono što ste zajednički pripremili.
  • Raznovrsnost hrane na tanjuru te šarolikost boja i oblika često su dobar poticaj da dijete pojede obrok.
  • Preporuka je djetetu dopustiti da jede samostalno: rukom ili priborom za jelo. Ne treba ga prisiljavati da pojede sve što je na tanjuru jer je važno da nauči prepoznati kada je sito, te da se to poštuje. Djeca najbolje znaju jesu li dovoljno pojela i to nam na različite načine pokazuju (sporije žvaču, okreću glavu od tanjura i sl.). Zato ih treba pozorno promatrati.
  • Djetetu treba nuditi nove namirnice iako ih odbija. Dopustite mu da se navikne na njihov izgled i miris. Nakon nekog vremena vjerojatno će ih poželjeti i kušati.
  • Ako dijete odbija hranu, ali voli piti, ponuditi mu frape od jogurta pomiješan sa svježim voćem, što će biti dobar i hranjiv obrok.
  • Slastice i grickalice, kao i slatke napitke, ne bi trebalo davati prve dvije godine djetetova života, a nakon toga samo povremeno. Ove namirnice imaju vrlo malu nutritivnu vrijednost, a zasitne su, zbog čega djeca jedu manje zdravijih namirnica.
  • Vrijeme igre i zajedničkog druženja (hranjenje lutke, čitanje slikovnica) treba iskoristiti za razgovor o zdravoj prehrani i različitim ponašanjima pri hranjenju. Važno je slušati dijete, pratiti njegove reakcije i iskoristiti naučeno pri zajedničkom obroku za stolom.

                   

Ako su roditelji zabrinuti i smatraju da dijete ne jede dovoljno, preporučuje se potražiti savjet liječnika koji će isključiti ili razotkriti moguće medicinske uzroke. Treba potražiti i druge razloge, među kojima mogu biti i oni psihološke prirode. Osobni ukusi, tj. prirodna sklonost svakog djeteta nekim mirisima, bojama i okusima, također može biti važna.

01
02
03
04
05
06
07
08
09
10
11
12
13
14
Powered by Hoola.