Ispisi stranicu
Posalji stranicu mailom
Sitemap
Razvoj djeteta

Pročitala sam da dijete ne smije gledati TV do svoje 3. godine. Da li je to točno? Mnogi moji prijatelji maloj dijeci od 6mj puštaju crtiće prilagođene njihovoj dobi, koji se čak i "reklamiraju" kao crtići za razvijanje mozga pa tu ostajem zbunjena. I ja bih voljela svojoj sedmomjesečnoj djevojčici puštati crtiće na laptopu jer se ona čim vidi upaljeni TV ili laptop ozari, ali zbog pročitanih informacija mi doma ne palimo televizor sve dok beba ne ode na spavanje.

Preporuča se da djeca do starosti od 3 godine ne gledaju TV jer je dječji mozak u toj dobi još nedovoljno razvijen da bi mogao obraditi količinu vizualnih i slušnih informacija koju odašilje televizijski program. Takvo pretjerano izlaganje podražajima može kod djece uzrokovati preosjetljivost, razdražljivost i slično. Naveli ste da Vas onda zbunjuju crtići koji su namijenjeni djeci određene dobi, primjerice onoj od 6 mjeseci starosti. Na žalost, danas se svašta prodaje i nije uvijek jasno naznačeno da nešto djetetu šteti i slično jer živimo u konzumerističkom društvu gdje se najveći naglasak stavlja na zaradu. Zaista ima crtića koji su napravljeni na način da je u njima reducirana količina podražaja te su primjereni za malu djecu, no nipošto ne toliko malu. Takvi crtići ne sadrže puno boja niti likova i oblika, sadrže jednostavne zvukove i pokrete te potencijalno mogu pozitivno djelovati na razvoj djece. Stoga je važno provjeriti crtiće koliko su oni sadržajni i odaberati one koji su zaista vrlo „siromašnog“ sadržaja. Vrlo je važno da dijete crtić gleda vremenski ograničeno, odnosno kratko. Neka to bude nekih 10-ak minuta, ne više od 2 puta dnevno i ne svaki dan. Također, važno je da prilagodite monitor laptopa tako da dijete dobro vidi sliku te da mu ne bude previše blizu, a niti predaleko kako ne bi jako naprezalo oči, baš kao što i sebi namjestite za gledanje.

Naš trogodišni sin u krugu obitelji ne želi pričati razumljivim jezikom. U vrtiću normalno komunicira s tetama, slaže rečenice. Zanima me zašto odbija normalno pričati s nama? Čitamo slikovnice i ponekad kaže što je naslikano, ali nikako da te riječi upotrijebi u govoru dok je kod kuće.

Ponekad se događa da djeca kod kuće blokiraju neko ponašanja ako se na to ponašanje stavlja veliki naglasak. Ako kažete da u vrtiću normalno komunicira, vrlo vjerojatno nema razloga za brigu. Preporuča se nastaviti puno pričati s djetetom, ali ga ne poticati stalno da nešto kaže, već se ponašati opušteno. Možete ga poticati na način da se „pravite“ da ga ne razumijete kad govori nejasno riječi za koje znate da ih zna reći jasno. S time treba biti umjeren, ali može biti zgodna igra i motivacija da propriča kao i u vrtiću. To bi izgledalo ovako: on vam pokazuje da nešto želi ili kaže piti, a Vi mu dodajte krivu stvar, ne ono što želi i tako par puta. Cijelo vrijeme ste naivni i zaista ne razumijete što želi, ali sve to je popraćeno veselim raspoloženjem i šalom. Pokušajte na taj način, igranjem uloga, poticati ga da kroz blagi oblik frustracije na kraju kaže što želi. Tada ga nemojte hvaliti, nego recite nešto poput "Aha, kako te nisam odmah shvatila". Naravno, u to pokušajte uključiti cijelu obitelj. Također, ako vidite da mu je to jako teško i frustrirajuće, koristite to po malo i za početak ne često pa postupno pratite njegovo nošenje s takvom frustracijom.

Imam sina od dvije godine. Ponekad zna leći na trbuh i međunožjem se trljati o medu, dekicu, jastuk. Ne znam jel to normalno za dijete njegove dobi i da li da se brinemo? Obično to radi prije spavanja, ne svaki dan, prestao je bio pa sad opet počeo. Jel moguće da se on na neki način samozadovoljava?

Ponašanje vašeg djeteta koje navodite je sasvim normalno i u redu. Možda je još rano govoriti o samozadovoljavanju kao takvom, no on svakako sebi pruža ugodu i umiruje se kad mu je to potrebno. Naveli ste da se trlja ležeći potrbuške obično prije spavanja te mu je to vrlo vjerojatno način samoumirivanja koji je kod svakog djeteta drugačiji te koji oni vrlo brzo pronađu. To može biti neki omiljeni predmet, dekica, sisanje palca, duda i slično te također pružanje ugode putem spolnih organa. Važno je naglasiti da u ovoj dobi to ne predstavlja ništa seksualno. Djeca su znatiželjna te se dodiruju i istražuju svoje tijelo. Vaš je sin u nekom od svojih istraživanja i igranja otkrio da mu trljanje međunožja o neku meku podlogu čini ugodu i umiruje ga te stoga to i radi. Naveli ste da je neko vrijeme prestao i onda opet počeo. Tu možete razmisliti je li došlo do neke promjene u vašoj dnevnoj rutini, je li bio bolestan ili nešto slično što ga je opet potaknulo na intenzivniju potrebu za ugodom i samoumirivanjem i vratilo ga na tu aktivnost. Često se djeca vrate nekom starom ponašanju koje im je odgovaralo i pružalo im sigurnost kada se nađu u nekim novim i promijenjenim okolnostima.

Dakle, ponašanje Vašeg sina je sasvim normalno. Možete ga samo pratiti koliko često to radi i ometa li mu to uobičajene dnevne aktivnosti te koje su to situacije u kojima mu to paše. Također, kako će biti stariji, možete mu objasniti da je to sasvim normalno i da znate da mu to paše i stvara ugodu te da je to nešto što se radi u sobi, kad je sam i ne pred drugima. Da je to njegova privatnost. Nikako to ponašanje ne treba braniti niti kažnjavati, ali ni poticati. To je njegova metoda koja mu pomaže da se lakše uspava i možda nosi s nekim dnevnim izazovima te se vrlo često javlja i kod dječaka i kod djevojčica.

Imam dječaka od 2 godine i ništa neće gristi već sve guta. Mislim da je problem što mu nisam na vrijeme počela davati nešto da gricka i sad ništa neće. Sve mu moram spasirati vilicom, ako mu dam nešto kruto onda prvo posisa i proguta. Kako bi ga mogla naučiti da žvače? Isto tako, ništa od hrane neće uzeti u ruke. Sve mu moram sama u usta stavljati.

Mala djeca vrlo često odbijaju jesti onako kako bismo željeli i često jedu vrlo malo u odnosu na naša očekivanja. Moguće je da je Vaš sin osjetljiviji na teksturu hrane, općenito na dodir, jake zvukove i slično. Važno je da ostanete uporni da mu dajete po malo sve kruću hranu. U početku ostavite neke sitnije grudice, nemojte sve u potpunosti spasirati vilicom. S vremenom ostavljajte sve veće grudice te na kraju dođite do krute hrane. Dajte mu hranu što različitije teksture pa neka ju proučava, igra se i uči se jesti. Objasnite mu kako se jede, pokažite i onda ga pustite da jede sam, nemojte ga nutkati i davati mu Vi. Može jesti prstima ako mu se to svidi. Vi kada jedete govorite mmm, kako je fino da on shvati da uživate u hrani, radite izraze lica koje biste inače radili kad Vam je nešto fino. Dajte mu u ruku sve što hoće primiti poput mrkve, jabuke, banane pa ćete vidjeti što će on s time. Naravno, pazite što se događa, ali ga potičite da eksperimentira. Pokušajte od hranjenja napraviti nešto zanimljivo i zabavno te njegujte zajedničke obiteljske obroke, jedite uvijek na istom mjestu, uključite ga u pripremanje hrane koliko on to može i slično. Njegov angažman bi mu mogao pomoći da lakše i bolje jede jer djeca s dvije godine starosti imaju tendenciju ka samostalnosti, a još puno toga ne mogu sami i to im stvara određenu frustraciju i otpor.

Imam kćer od 18 meseci,  sa 9,5 mjeseci stavili smo ju u hodalicu, propuzala je s 10,5, sa 15,5 -16 mj je napravila par koraka bez pridržavanja. Kada je s nečim zaokupirana sama stoji i hoda kratko, ali čim se sjeti želi se za nekoga ili nešto primiti. Po meni je to povezano s mojim i muževim strahom zbog kojeg smo ju stalno držali kako ne bi pala. A jednom se je udarila (oko godine dana) u stolić, pa je možda uhvatila straha. Zadnjih par dana se je još više opustila, pa nekad i ne želi da je se drži, ali dosta često traži oslonac (ili našu ruku ili kauč, stolić....). Da li je problem što još uvijek ne želi duže hodati sama?

Veoma je širog dobni raspon u kojem djeca prohodaju i u kojem se to smatra normalnim razvojem grube motorike djeteta. Ono što Vi u ovom trenutku možete napraviti je davati djetetu mnogo prilika za vježbanje tako što ga ne stavljate u kolica ili ogradicu i svakako ne u hodalicu, već ga puštate da istražuje okolinu, koja je za njega sigurna, i svojim stavom mu jasno dajete poruku da vjerujete u njegove sposobnosti i ne strepite nad svakom mogućnošću ozljede. Ukoliko želite biti posve sigurni u pravilan razvoj motorike svoje djevojčice, najbolje je obratiti se nadležnom pedijatru koji će Vas po potrebi uputiti na specijalistički pregled.

U  prvim mjesecima moja kćer bila je dosta bucmasta (rođena je sa 3170 i 50 cm, sa 1 mj 4,1 i 54 cm, sa 4 mj 6,8 i 64 cm, sa 6 mj 7,8 i 68 cm), a kako je bila sve aktivnija počela je mršavjeti ( sa 11 mj 8,60 kg, sa godinu dana 9 kg i 75 cm, sa 17 mj 8,6 i 78 cm ). Zanima me da li je to premalo ili je to povezano sa više čimbenika : genetika ( ja sam sitnija 158 cm, a suprug je 187 cm), prehrana ( zbog alergija ne jede kruh, slatko, bijelo brašno...., a i nisam joj nikad davala kupljene kašice ), a i puna je energije, pa je stalno u pokretu.

Prvih šest mjeseci dijete udvostruči svoju težinu, utrostruči poslije godinu dana, a učetverostruči s dvije godine. Ocjena rasta i razvoja prvenstveno je u nadležnosti Vašeg pedijatra. Rast u visinu i prirast na težini je individualan te treba pratiti druge parametre zdravlja. Prirast u težini je različit kod dojene djece i djece na adaptiranom mlijeku. Dojena djeca imaju manji prirast na težini. Pri praćenju djeteta upamtite da je svako dijete posebno i jedinstveno na svoj način pa se razvija prema osobnom ritmu.

Moje dijete, staro tri tjedna jako zabacuje glavu unatrag, pogotovo prilikom plača i negodovanja. Imam li razloga za zabrinutost? Je li rijec o primitivnom refleksu ili to moze ukazivati na probleme sa SZS? Sto poduzeti?

"Zabacivanje glave "u toj dobi može biti normalna pojava koju najčešće roditelji i ne primjete kao nešto neuobičajno, ali može ukazivati i na probleme koji zahtjevaju pregled specijaliste. Obzirom da se radi o novorođenčetu i za odgovor je potrebno puno više informacija, od samog tijeka trudnoće, poroda na dalje, savjetujem Vam da konzultirate izabranog pedijatra koji će pregledom djeteta ustanoviti da li je potrebna daljnja obrada ili se radi o bezazlenim pokretima glave kod djeteta. Važno je da pratite u kojem je položaju tijelo prilikom zabacivanja glavice i općenito kako se dijete ponaša u budnom stanju, te isto što detaljnjije opišete liječniku.

Moje dijete ima sedam mjeseci i počeli su joj nicati donji zubi. Zanima me postoji li raspored u kojoj dobi niče koji zub?

Nicanje  zubi  počinje najčešće između petog i osmog mjeseca djetetova života, međutim nije pravilo. Neka djeca dobiju prvi zubić već s tri mjeseca, dok druga s osamnaest mjeseci. Mliječni zubi, njih dvadeset,  rastu do treće godine djetetova života. Razmak između nicanja zubi obično je  po par mjeseci, od jednog do četiri mjeseca. Najčešće  prvi  niknu donji sjekutići koji se još nazivaju jedinice ili središnji donji zubi, zatim  gornji sjekutići dva po dva. Nakon što niknu sjekutići, sljedeći su predkutnjaci, zatim očnjaci i na kraju kutnjaci. Nicanje zubi se vremenski razlikuje od djeteta do djeteta, a vrlo često i redoslijed izbijanja.




01
02
03
04
05
06
07
08
09
10
11
12
13
14
Powered by Hoola.